Reviews and Comments

Već neko vrijeme sam razmišljala da se uhvatim u koštac sa nekom knjigom naučne fantastike, jer sam ih uvjek zaobilazila. Čitanje ove knjige je za mene predstavljalo lični izazov i jako mi je drago što sam istrajala i pročitala je do kraja.
Sa najavom za izlazak nove filmske adaptacije, ja kao i dosta ljudi se upoznajemo sa dijelom za koje se smatra jednim od pionira moderne naučne fantastike. Pri daljem interesovanju saznajem i za druge adaptacije, kao na primer za onu neslavnu Dejvida Lynch-a i Alehandra Hodorovskog i to me još više tjera da se upustim u ovaj svijet, te naknadno odgledam njihove interpretacije ove knjige.
Kao neko ko nije nikada prije čitao ovaj žanr, trebalo mi je dosta vremena da uđem u čitav svijet u koji autor naglo gura čitaoca. Univerzum je sastavljen od velikog broja koncepata i termina inspirisanim jezicima našeg srednjeg istoka, jer se veliki dio radnje odvija na planeti-pustinji. Takođe, čitanje uspori i stalno prebacivanje na kraj knjige gdje se nalazi mali riječnik pojmova, ali mogu da vidim kako to može nekome predstavljati i poseban gušt, jer je karakteristično za ovu vrstu literature (meni je to bio otežavajući faktor jer sam čitala u pdf-u).
Voljela bih da sam se potrudila doći do hardcopy verzije. Čitala sam e-book verziju na hrvatskom jeziku što mi je dodatno otežalo čitanje jer sam jednostavno više navikla na srpske prevode.
Svakako mi se knjiga sviđela, drago mi je da sam baš nju izabrala za probijanje "sci-fi leda", originalna je i jako je interesntno bilo ući u jedan novi svijet.

Za Arzamas je potrebna određena doza strpljenja. Dijelo je napisano kao polu dramski komad gdje glavne uloge nose majka i ćerka, dok drugi dio liči na dnevničke zapise same autorice, takođe jedne od glavnih junakinja. Mada kratki dijelovi dijaloga uspjevaju na realističan način prenjeti stresnu i traumatičnu svakodnevicu života nekoga ko živi sa roditeljem kojeg polako "odnosi" demencija, osjećam kao da tek donekle virim kroz prozor kuće u kojoj se dešava priča. Za pozorišni komad - sjajno djelo, ali kada se to pretopi u knjigu - kao čitalac sam ostala uskraćena. Dijelove knjige koji su pisani kao zapisi iz dnevnika, iako kratki, bilo mi je teško da ih razumijem. Autorica se često koristi filozofskom intelektualizacijom, pa samim tim kao da ponovo maskira onu pravu srž situacije o kojoj je sama odlučila pisati.

"Neka niko ništa ne radi, neka više nikada niko ništa ne kaže, neka sve stane, neka prestanu kretnje i događaji i odnosi, neka nastupi muk. Postoje teskobne pukotine u vremenu kada čovek nije u stanju da podnese ni nečujni zvuk opalog maslačka, kada ne može više ništa da izdrži. Nema strpljenja nikom da oprosti, ni da razume, ni da uvidi, nema snage da voli ni sebe, ni svoje bližnje. Ne može ni da diše, ni da postoji, hoće da ga nema. Dok se ne vrati mir."